NA OVOJ ĆEMO STRANICI NASTOJATI STRUČNO I KONKRETNO ODGOVORITI NA ČESTO POSTAVLJANA PITANJA KOJA SMO ZAPRIMILI ELEKTRONIČKOM POŠTOM, ODNOSNO U USMENOM KONTAKTU.

• Nakon što je moja supruga doživjela moždani udar i teško je pokretna, dijagnosticirana joj je afazija, ona je u potpunosti promijenila ponašanje (česti napadi bezrazložne ljutnje, nekontroliranog smijeha, plača). Kako da joj pomognem?
• U pacijenata s afazijom često je prisutan takozvani psihoorganski sindrom tj. promjena ponašanja, naročito prema članovima obitelji i bliskim osobama.
• Ponekad ćemo to promijenjeno ponašanje, ako nije agresivno, jednostavno ignorirati, ponekad ćemo osobu pažljivo usmjeravati svojim postupcima u željenom smjeru s ciljem, ne da bi to ponašanje promijenili, nego da bismo si olakšali život u komunikaciji s bolesnikom.
• Važno je naglasiti da bolesnik nije svjestan svog stanja i te promjene - što i na nama ostavlja emotivni trag i zahtijeva ulaganje napora, ali to je i jedini put jer mi živimo s tom osobom, mi volimo tu osobu, mi joj bezrezervno pomažemo, mi joj nudimo ponovno ljudsko dostojanstvo.
• Suočavamo se tako prvi puta u životu da odrasla zrela osoba poprimi lik nekog naizgled infantilnog ponašanja, prepunog nekontroliranih emocija smijeha, plača, inata i sl. Vrlo često ta osoba odbija suradnju i pomoć svog najbližeg, supruge ili supruga, a sve to zapravo zbog vlastite nemoći, ljutnje i srama, jer ne može više biti ono što je bila prije: zrela, odrasla, punopravna, radno aktivna osoba. Ne treba se boriti protiv takvog ponašanja ili ulaziti u sukobe, kako ne bismo nesvjesno ušli u trajni konflikt.
• Moje dijete još ne govori, a ima dvije i pol godine. Kada najranije dijete treba krenuti na ispitivanje govora?
• Moje dijete ima četiri godine, ne govori jasno neke glasove, ne govori pravilno. Da li se trebamo javiti logopedu?