APHASIA
. . .
NAZIV APHASIA (AFAZIJA) PODRAZUMIJEVA GUBITAK ILI POREMEĆAJ VEĆ USVOJENOG JEZIKA I GOVORA, KAO POSLJEDICA MOŽDANIH POVREDA, A ODNOSI SE NA DEZINTEGRACIJU CNS-a.
REHABILITACIJA JE DUGOTRAJAN PROCES U KOJEM LOGOPED STRUČNIM TERAPIJSKIM POSTUPCIMA U VELIKOJ MJERI OMOGUĆAVA PACIJENTU DA SE ŠTO USPJEŠNIJE RESOCIJALIZIRA.
Uzroci oštećenja CNS-a su obično vaskularne lezije, tumori, traume, infekcije, degenerativne bolesti CNS-a i dr. Najčešći uzrok je apopleksija - moždani udar, koji nastaje kao rezultat embolije, tromboze, hemoragije i ishemije.
Kad je u pitanju afazija problem prvenstveno nije naglašen u artikulaciji i vokalnim elementima govora, nego u lingvističkim elementima i značenjima riječi. Izražene su teškoće u adekvatnoj upotrebi riječi, njihovim značenjima, gramatičnosti, sintaksi, čitanju, pisanju i računanju, pa se javljaju i teškoće zapamćivanja, razumijevanja ili teškoće u ekspresiji.
Također, vrlo često su izražene i promjene u ponašanju ličnosti, kako u emocionalnoj sferi, tako i u intelektualnoj. To dodatno upućuje na kompleksnost i osjetljivost terapije te, osim s pacijentom, uključuje i rad s cijelom obitelji pacijenta.
Afazija predstavlja sindrom različitih neuroloških i psiholoških ponašanja, uz poremećaje jezika i govora. Neki od njih su hemiplegija, agnozija, apraksija, hemianopsija, epilepsija, dizartrija, disfonija, anartrija, amuzija i dr.