DYSARTHRIA (DIZARTRIJA) SE OPISUJE KAO ORGANSKI POREMEĆAJ GOVORA KOJI NASTAJE KAO POSLJEDICA ŽIVČANO MIŠIĆNOG OŠTEĆENJA GOVORNE MUSKULATURE. JAVLJA SE U OSOBA S CEREBRALNOM PARALIZOM, PARKINSOVOM BOLEŠĆU,TE MULTIPLOM SKLEROZOM.

KLASIFICIRAMO JE PREMA VREMENU NASTANKA OBOLJENJA, ETIOLOGIJI (UZROKU), NEUROANATOMSKOJ LOKACIJI, OŠTEĆENJU POJEDINIH DIJELOVA GOVORNOG APARATA ILI VEZANO UZ ODREĐENE BOLESTI.

U kliničkoj slici nalazimo poremećaj govorne respiracije, fonacije i artikulacije. Dizartrični govor je rezultat smanjenih, pojačanih, nekoordiniranih pokreta svih elemenata govornog aparata. Dizartrijom se nazivaju i manji izolirani poremećaji nastali zbog pareze jednog perifernog govornog organa, npr. samo jezika, usne, dijela mekog nepca ili glasnica.

Kod nekih dizartrija postoji izrazita nemogućnost da se postigne potreban intenzitet glasa, odgovarajući ritam i tempo.

Istraživalački centar u Mayo klinici u SAD-u je vodeći u pružanju novih spoznaja i postignuća u terapiji dizartrija.

Cilj u terapiji dizartrije (ovisno o tipu) je planirati postupke i vježbe koje će poboljšavati i unaprijediti pokretljivost govornih organa, vježbe upotrebe pravilnog govornog disanja, vježbe koncentracije i pažnje, vježbe ritma i tempa govora, adekvatne intonacije. Ponekad, zbog osjećaja nemotiviranosti, nelagode i otpora prema govoru, važno je inicirati govor tj. verbalnu aktivnost i potrebu za komunikacijom.