ZBOG KARAKTERISTIČNOG GOVORNOG EFEKTA MUCANJE JE PREPOZNATLJIV GOVORNI POREMEĆAJ KOJI SAMO OSOBA KOJA MUCA MOŽE U POTPUNOSTI OSJETITI I POKUŠATI OPISATI SVOJ DOŽIVLJAJ.

U TERAPIJI MUCANJA TREBA IMATI NA UMU DA JE SVAKA INDIVIDUA POSEBNA I TAKO TREBA I ODABRATI METODU KOJOM ĆEMO DJELOVATI NA KOREKCIJU GOVORA OSOBE KOJA MUCA.

Mucanje karakterizira niz pojava koje su vezane uz samo verbalno-glasovno ponašanje. Popratne pojave se mogu manifestirati kao strah pred govorom i govornim situacijama, pokreti glavom, tijelom i udovima, tikovi, pretjerane fiziološke reakcije (znojenje, crvenilo, ubrzan rad srca), emocionalna nestabilnost, smanjena koncentracija, izbjegavanje vizualnog kontakta sa sugovornikom.

Verbalno-glasovno ponašanje karakterizira sljedeće: ponavljanje dijelova riječi i rečenica, produžavanje glasova, neadekvatne pauze, ubacivanje različitih glasova, zastoji u govoru, dulje trajanje govora, razni nepotrebni zvukovi, te oskudna količina govorenja općenito.

U dobi intenzivnog razvoja govora, negdje oko druge do treće godine života, ponekad se pojavi takozvano fiziološko mucanje, koje u pravilu samo nestane bez ikakve dodatne intervencije.