POD RANOM DJEČJOM DOBI PODRAZUMIJEVAMO DIJETE OD ROĐENJA DO NAVRŠENE TREĆE GODINE.

TO JE RAZDOBLJE U KOJEM PRATIMO SVAKI POKRET, SVAKI IZRAZ LICA, OSLUŠKUJEMO PRVE GLASOVE KOJE DIJETE SAMOSTALNO I SPONTANO PROIZVEDE.

U početku, radi se o dugim vibrirajućim vokalima koji izazivaju ugodu, dijete spontano ispušta zvukove, čak i plače na različite načine (ovisno o potrebi), izražava glasanjem svoje zadovoljstvo ili neugodu. Dijete reagira na naš glas osmijehom, okreće se za zvukom, traži nas pogledom. Prvi grleni glasovi, koji se u ovoj dobi javljaju, prerasti će, oko sedmog mjeseca do godine dana, u kombinaciju skupine glasova ("bababa", "dada", "gaga", "mama" i dr.). Važno je slušati dijete i prepoznavati to bogatstvo intonacije, visine zvukova...

U dobi od sedam mjeseci dijete voli zvučne podražaje i pjesmice, reagira na naše naloge (npr. "hoćeš još", "daj", "gle" i dr.). Sve manje koristi plač kao jedini komunikacijski kanal, a sve više glas kojim privlači našu pažnju.

Dijete oponaša, sluša i sve više se približava prvoj riječi sa značenjem (oko godine dana), a rječnik počinje bujati iz mjeseca u mjesec. Ono pokazuje i polako imenuje predmete na slikama, dijelove tijela, da bi u dobi oko druge godine počelo s kratkom rečenicom (npr. "Ide pa-pa", "Što to?", "Ne", "Daj to"). Vokabular značajno raste.

U dobi između druge i treće godine dijete govori u rečenicama od tri riječi, stvari zove pravim imenom, a govor je uglavnom razumljiv za sugovornika. Dijete je u stanju slijediti dva naloga.