Alalia je termin koji se odnosi na nesposobnost spontanog govornog razvoja uz adekvatan sluh, znači “bez govora”.

Dijete koje nije govorilo nema zabilježene govorne funkcije u korteksu već ih tek treba izgraditi.

Nakon uključivanja djeteta u logopedsku terapiju, te početnog razvoja govora, alalia prerasta u vid govorno jezičnog poremećaja, tj. razvojnu disfaziju.

Razvojne disfazije podrazumijevaju patološki nerazvijen govor i jezik kojim se dijete služi za potrebe elementarnog razumijevanja. One predstavljaju složen sindrom fizioloških, lingvističkih, edukativnih i socijalnih problema s osnovnim poremećajem u verbalnoj komunikaciji.

To su poremećaji dubinskih jezičnih struktura jer uz teškoće formiranja glasova zahvaćaju rječnik, semantiku, gramatiku, morfologiju i sintaksu.

Govor se manifestira u velikom broju nedostatka glasova, supstituciji postojećih s nepostojećim, varijabilnim distorzijama, skučenom rječniku, vezan je za neposredne situacije, a rečenice su agramatične, pojmovno reducirane.

U nekim slučajevima dijete dijelom razumije govor svoje okoline, a kao pomoćni komunikacijski kanal koristi gestu.

U najtežim slučajevima dijete ne samo što ne govori nego i ne razumije tuđi govor.