Naziv afazija (aphasia) podrazumijeva gubitak ili poremećaj već usvojenog jezika i govora, kao posljedica moždanih povreda, a odnosi se na dezintegraciju CNS-a.

 

Uzroci oštećenja CNS-a su obično vaskularne lezije, tumori, traume, infekcije, degenerativne bolesti CNS-a i dr.

 

Najčešći uzrok je apopleksija - moždani udar, koji nastaje kao rezultat embolije, tromboze, hemoragije i ishemije.

 

Kad je u pitanju afazija problem prvenstveno nije naglašen u artikulaciji i vokalnim elementima govora, nego u lingvističkim elementima i značenjima riječi.

 

Izražene su teškoće u adekvatnoj upotrebi riječi, njihovim značenjima, gramatičnosti, sintaksi, čitanju, pisanju i računanju, pa se javljaju i teškoće zapamćivanja, razumijevanja ili teškoće u ekspresiji.

 

Također, vrlo često su izražene i promjene u ponašanju ličnosti, kako u emocionalnoj sferi, tako i u intelektualnoj. To dodatno upućuje na kompleksnost i osjetljivost terapije te, osim s pacijentom, uključuje i rad s cijelom obitelji pacijenta.

 

Afazija predstavlja sindrom različitih neuroloških i psiholoških ponašanja, uz poremećaje jezika i govora. Neki od njih su hemiplegija, agnozija, apraksija, hemianopsija, epilepsija, dizartrija, disfonija, anartrija, amuzija i dr.

 

Rehabilitacija je dugotrajan proces u kojem logoped stručnim terapijskim metodama i postupcima u velikoj mjeri omogućava pacijentu da se što uspješnije resocijalizira.